BORŠTNIK, Sofija

BORŠTNIK, Sofija (Zofija), rođ. Turk, dramska glumica (Ljubljana, 15. V 1868 — Zagreb, 3. XII 1948). Glumačko joj je ime Zvonarjeva. Započela je nastupati kao djevojčica u slovenskim amaterskim družinama, a 1882. ističe se u dramskoj sekciji ljubljanske Čitalnice, gdje je upoznala budućeg supruga Ignacija. Usavršavala se kod Josipa Šmahe u Pragu te Alexandra Strakoscha u Beču, potom u Ljubljani postaje članicom Dramatičnoga društva. Interpretirala je glavnu ulogu u povijesnoj predstavi Veronika Deseniška Josipa Jurčiča, kojom je Dramatično društvo 29. IX 1892. otvorilo novo Deželno gledališče u Ljubljani. U tijeku dugogodišnje karijere često je mijenjala sredine: nastupala je u Sloveniji, na hrvatskim pozornicama, u Beogradu i Sofiji, te glumila i na njemačkom jeziku. U Zagrebu je prvi put gostovala 8. III 1894. kao Marguerite Gauthier u Gospodi s kamelijama A. Dumasa, a od jeseni iste godine zajedno sa suprugom angažirana je u Miletićevu ansamblu. U Zagrebu je ostala do 1903, nastupivši u međuvremenu kao gošća na beogradskoj pozornici. God. 1905–07. članica je Narodnog teatra u Sofiji, od 1907. do otpuštanja 1910. glumi u Ljubljani, 1911. članica je HNK u Osijeku, 1913–18. članica je zagrebačkoga kazališta, 1918–22. ljubljanske Drame. U Zagrebu je posljednji put nastupila 1926. kao umirovljenica, nakon što je bila napustila Ljubljanu. Do kraja života živjela je u Zagrebu gotovo zaboravljena. — Odigrala je više od 200 uloga u nacionalnom i evropskom repertoaru, pokazavši se umjetnicom široka raspona interpretativnih mogućnosti. Temperamentno je oblikovala antičke junakinje i shakespearske heroine, romantične zaljubljenice te ostvarila psihološki produbljene studije žena naturalističnog repertoara koji je bio njezina prava domena. Istaknula se napose kao Antigona (Sofoklo, Antigona), Shakespeareova Julija (Romeo i Julija), Desdemona (Otelo), Porzia (Mletački trgovac), Gertruda (Hamlet) i Lady Macbeth (Macbeth), Schillerova Luisa (Spletka i ljubav), Amalija (Razbojnici) i Maria Stuart (Maria Stuart). U konverzacijskomu francuskom repertoaru ističe se njezina uloga Klare (G. Ohnet, Vlasnik talionica) i Sardouove Fedore (Fedora). U suvremenom repertoaru najveće je uspjehe postigla kao Magda (H. Sudermann, Očinski dom), Regina i Gospođa Alving (H. Ibsen, Sablasti), Kristina (A. Schnitzler, Ljubakanje), Nora (Ibsen, Kuća lutaka), Laura (A. Strindberg, Otac), Alice (Strindberg, Mrtvački ples) i Julija (Strindberg, Gospođica Julija). Posebno značenje imaju njezine interpretacije hrvatskog i slovenskoga nacionalnog, repertoara: Lavra (F. Govekar, Legionarji), Stara Vrza (J. Jurčič, Tugomer), Dubravka (I. Gundulić, Dubravka), Majka Jugovića (I. Vojnović, Smrt Majke Jugovića), Made (Vojnović, Dubrovačka trilogija – Suton), Ana (I. Cankar, Jakov Ruda) i Walewska (M. Begović, Gospođa Walewska). U hrvatskom i slovenskom tisku (Agramer Tagblatt, 1910; Hrvatska, 1917; Slovenski narod, 1921) javljala se povremeno kazališnim člancima.